Opštinu Vladimirci čini 29 naseljenih mesta čiji je geografski,privredni,kulturni
i administrativni centar varošica Vladimirci. Na području Opštine
prema popisu iz 2002.godine živi 20.373 stanovnika u 6.834 domaćinstva
od čega je preko 16.000 poljoprivrednog stanovništva. Vladimirci su
izrazito poljoprivredna opština i na njenom području poljoprivredne
površine zauzimaju 28.298 ha ili 81% od ukupne površine Opštine,od
čega oranične površine zauzimaju 22.700 ha. Teritorija Opštine je
blago zatalasana sa prosečnom nadmorskom visinom od oko 100 m i umerenokontinentalnom
klimom. Varošica Vladimirci i područije Opštine je bogate prošlosti
i starine i ima svoj dug i zanimljiv istorijat. Pogodan geografski
položaj uslovio je naseljenost ljudi na ovoj teritoriji od najstarijih
vremena,o čemu svedoči mnoštvo arheoloških ostataka. U neolitskom
periodu poznata su naselja u Beljinu,Debrcu i Jaloviku,dok su ostaci
iz metalnog doba poznati u Provu,Debrcu,Riđakama,Beljinu i drugim
naseljima.
Od 1-2.veka nove ere područije današnje Opštine bilo je u sastavu
Rimske imperije pripadajući administrativnoj jedinici-provinciji "Panonija"
čije je središte bilo u Sirmijumu,današnjoj Sremskoj Mitrovici.Padom
i podelom Rimskog carstva 475.godine nove ere ovaj kraj pripao je
Istočnom rimskom carstvu- Vizantiji. Јedan od najpoznatijih spomenika
iz Srednjeg veka svakako je manastir Kaona. Nastao je u 14 veku, a
prva crkva sagrađena na ovom mestu datira iz druge polovine 11-og
veka. Narodno predanje kaže da je ova svetinja zadužbina Ikonije,
sestre Miloša Obilića. Knjaz Miloš ukazom iz 1829. naredio je da se,
pored ostalih zgrada u Srbiji, napravi zgrada sedišta sreza u Vladimircima.
Gradnja je završena 1854. o trošku seljaka. Svaka poreska glava platila
je po dva cvancika za gradnju konačišta. Sazidana za potrebe vlasti
i stanovanje sreskog načelnika, narod je prozvao Konak. Ovekovečena
je u Glišićevoj pripoveci „Glava šećera“.