Smederevo je grad u Podunavskom okrugu. Nalazi se na obalama Dunava
u severoistočnom delu Srbije. Od prestonice, Beograda, udaljeno je
svega 46 km. Osnovni potencijal grada Smedereva je upravo karakterističan
mikropoložaj odnosno izuzetno povoljan geosaobraćajni položaj između
dva evropska koridora - kopnenog X - auto-put i vodnog - VII - Dunav.
Grad Smederevo zahvata blago zatalasano nizijsko područje južnog oboda
Panonskog basena, u krajnjem severo-istočnom delu Šumadije. Teritorija
grada pripada Podunavlju i donjem Pomoravlju. Prostire se neposredno
ispred ušća Velike Morave u Dunav, pri čemu (u hidrografskom pogledu)
najvećim delom pripada slivu Velike Morave. Ukupna površina grada
Smedereva iznosi 481,7km2. U mreži naselja (gradova), Smederevo je
regionalni centar. Funkcionalno područje Smedereva obuhvata teritorije
opština Smederevo, Smederevska Palanka i Velika Plana, sa približno
230.000 stanovnika. Teritoriju Opštine čine područja 27 naseljeneh
mesta, koje ulaze u njen sastav.
Samo su retki srpski gradovi nastajali onako kako je Smederevo nastalo.
Za razliku od onih koji su gradovima postali tako što su izrasli iz
sela i drugih naselja, despot Đurađ Branković je Grad Smederevo podigao
sa namenom da bude prestonica. Posle pada poslednje srednjovekovne
srpske prestonice pod tursku vlast 1459. godine, Grad je izgubio svoj
značaj. Kasnije Smederevo, ono koje je u 19. veku raslo uz zidine
Grada pod turskom vlašću, Karađorđe je učinio prestonicom srpskom,
da bi se od tada razvijalo kao varoš trgovačka i iznova gospodska.
O grandioznosti srednjovekovnog Smedereva posvedočiće i podaci da
su na despotovom dvoru napisane 24 knjige, da je sam Đurađ, budući
jedan od najobrazovanijih evropskih vladara, imao za ono vreme bogatu
biblioteku, da je Kir Stefan Srbin komponovao duhovnu muziku, te zapis
da je "... poput antičkog pozorišta..." spektakularan bio doček moštiju
Svetoga Luke koje su u gradu čuvane do pada Smedereva pod tursku vlast.
"Predeo slikan čajem", naziv je one lepote od prirode Smederevu darivane,
koju književnik Milorad Pavić opisuje zagledan sa terase vile Obrenovića
na Plavincu. I Dositej Obradović, pre njega, 1806. godine, zadivljen
lepotom ovog kraja, smederevsko Jugovo naziva zemaljskim rajem.