Opština Kruševac se nalazi u centralnom delu republike Srbije. Zahvata
najjužniji kraj panonskog oboda i pripanonske Srbije. Površina je
854km2, a čini je 101 naseljeno mesto sa 52 mesne zajednice i 20 mesnih
kancelarija. Leži u dolinama Zapadne Morave, Rasine, Pepeljuše i Ribarske
reke, a izmedju planine Jastrebac, ogranika Kopaonika i Željina i
delom padina Mojsinjskih ogranaka Gledićkih planina. Opština Kruševac
se graniči sa severne strane opštinom Varvarin, sa severoistoka opštinama
Ćićevac i Ražanj, sa istoka opštinom Aleksinac, sa juga opštinama
Prokuplje i Blace, a sa jugozapada i zapada opštinama Brus, Aleksandrovac
i Trstenik. Na području opštine prema popisu iz 2002. živi 137.371
stanovnik. Opština Kruševac je središte Rasinskog okruga koga čine
opštine: Aleksandrovac, Brus , Varvarin, Trstenik i Ćićevac. Udaljenost
od glavnog grada iznosi 190 km,a od Niša 80 km. Kruševac se nalazi
u kruševačkoj kotlini koja obuhvata kompozitnu dolinu Zapadne Morave
i prostire se između Levča i Temnića na severu, Župe, Kopaonika i
Jastrepca na jugu i Kraljevačke kotline i Ibarske doline na zapadu.
Kruševac je kao svoju prestonicu podigao knez Lazar 1371. godine.
Prvi put se pominje 1387. godine, u povelji kojom knez Lazar u svojoj
utvrđenoj prestonici potvrđuje ranije trgovačke privilegije Dubrovčanima.
Grad je postao privredno i kulturno središte Srbije, mesto iz koga
se rukovodilo i koje je davalo inicijativu za organizaciju države.
Predanje kaže da je Kruševac dobio ime po kamenu krušcu, oblom rečnom
kamenu kojim je većim delom grad i sazidan. Posle Kosovskog boja,
Kruševac postaje prestonica vazalne Srbije kojim upravlja Milica,
a kasnije njen i Lazarev sin, despot Stefan, koji kasnije prestonicu
seli u Beograd. Turci napadaju Kruševac više puta a osvajaju ga tek
1427. posle smrti despota Stefana. Od 1444. godine, Kruševac je u
rukama Đurđa Brankovića, a Turci ga konačno porobljavaju 1454. godine.
U to vreme ima tursko ime Aladža Hisar (Šareni grad). U vreme Velikog
bečkog rata 1689. grad je bio oslobođen od Turaka. To se desilo još
dva puta u XVIII veku: 1737-1739. godine i za vreme Kočine krajine,
1789. godine. Grad je vraćen Turcima 1791. Svištovskim mirom. Kruševac
je konačno oslobođen od Turaka 1833. godine. Posle oslobođenja grad
počinje naglo da se razvija i napreduje, i postaje jedan od većih
regionalnih centara tadašnje Srbije. Tokom Drugog svetskog rata, pripadnici
nemačkih okupacionih snaga su na brdu Bagdala streljali 1642 rodoljuba
iz Kruševca i okoline. Posle rata ceo taj prostor je pretvoren u spomen
park pod imenom „Slobodište“. U šaljivim pričama za stanovnike kruševačkog
kraja, upotrebljava se izraz – ČARAPANI. Postoje dve verzije kako
je nastao ovaj naziv. Po jednoj,ime je nastalo posle borbe za oslobođenje
Kruševca u I srpskom ustanku.Kako bi se neopaženo približili gradskim
šenčevima,ustanici su izuli svoje opanke i pošli u napad samo u čarapama.Tako
su grad oslobodili „čarapani“. Po drugoj,reč je o običaju muškaraca
kruševačkog kraja da nose dugačke vezene čarape(do ispod kolena).
Cvetni vez je dodat tek dva-tri centimetra iznad lakovanih kaiša,koji
su obavijali čarapu. Dakle,u pitanju je čist folklorni element,vezan
za nošnju ovog kraja.